Bogatstvo i ljepota slavonskih šuma i svih šuma u RH nasljeđe je prirode koje često uzimamo “zdravo za gotovo” jer smo saživljeni s takvim okružjem od dana prvog našeg pogleda na svijet oko sebe
..No, u novija vremena moramo se što češće podsjećati da sve u našem okružju zahtjeva našu pažnju i zaštitu, a da bi opstalo i za sadašnje i nadolazeće generacije.
Josip Kozarac – povezuje Šumariju Lipovljani kao šumarski stručnjak, Narodnu knjižnicu i čitaonicu Lipovljani kao pisac, a njegovo ime ponosno nosi osnovna škola u Lipovljanima.
Ovako smo “ zaplavili” te zelene poveznice, a s ciljem učenja/spoznaji o autohtonom drveću i ostalim biljkama u lipovljanskim šumama, neizmjernoj važnosti šuma, sve kroz učenje i stvaranje fotografskom tehnikom- cijanotipijom:
– Šumarija Lipovljani, dip.ing. šumarstva Dinko Hace i tim iz Šumarije Lipovljani priredili su nam mladice autohtonog drveća i bilja. Dan prije održavanja radionice donijeli su ih u Narodnu knjižnicu i čitaonicu Lipovljani. Na sam dan održavanja radionice, mladice smo izvadili iz zemljanog povoja. Svaku mladicu šumari su označili nazivljem.
– Učenici 5.b razreda OŠ Josipa Kozaraca Lipovljani veselo su i brzo došli do prostora knjižnice i odmah započeli s proučavanjem mladica: koju mogu prepoznati bez gledanja u naziv, za koju im je trebao naziv, kako se nazivlje izgovara na latinskom jeziku. Kako izgleda mladica kada je veliko drvo i gdje su je vidjeli. Isto tako i za manje bilje koje krasi šumski pokrov. Posebno je bilo zanimljivo proučavati korjenje, jer nema se prilike često vidjeti…Kako takve krhke niti i stabljike mogu izrasti u divne gorstase?! A zatim nam pružati- život!
– Marijana Kapetanović, m.f. iz ZTK Kutina/Foto video kluba Kutina donijela je znanje o fotografskoj tehnici cijanotipiji i sve potrebne materijale za upotrebu iste.
Cijanotipija– stari fotografski proces koja spaja matematički izričaj, likovni izričaj, znanost kemije i biologije. Daje sliku cijan plave boje. Proces je bio baziran na dvije kemikalije – amonijevom željezo citratu i kalijevom željezo cijanidu. Engleski matematičar i fizičar, Sir John Herschel otkrio je postupak 1842. godine. Unatoč tome što je on iznašao proces, smatrao ga je namijenjenim isključivo kopiranju bilježaka ili dijagrama, što je i bila i ostala glavna i najraširenija primjena istog. Proces je bio popularan u inženjerskim krugovima do sredine 20. stoljeća. Jednostavan postupak je omogućavao jednostavno umnožavanje i kopiranje velikih tehničkih nacrta.
U područje fotografije ga je uvela engleska botaničarka Anna Atkins, kada je proces iskoristila za ilustriranje svoje knjige posvećene papratima i algama. Postavivši svoje objekte direktno na emulzijom obrađeni papir, putem djelovanja svjetlosti dobila je obojene obrise istih. Uporabom ovog procesa ostala je zabilježena kao prva žena fotografkinja.
Završni sati naše radionice su se zaplavili – cijanotipski fotogrami biljaka koje nam je priredila Šumarija Lipovljani dobili su svoj konačan izgled. Na žalost, nismo uspjeli od svih biljaka izraditi cijanotipije, naime, povenule su.. i potreban im je oporavak zalijevanjem i vraćanjem u zemlju. To je prirodan proces biljke izvađene iz svojeg staništa, no svakako nam je podsjetnik koliko je priroda oko nas krhka i koliko moramo biti svjesni nasušne potrebe za zaštitom šuma i sve prirode oko sebe i u svijetu općenito.
Još mokre cijanotipije ostavili smo knjižničarki Mariti Štelma na čuvanje, da ih osuši i priredi za izložbu. Jednako tako je zalijevala mladice i čuvala do radionice:) Knjižnice su doista čuvari dobroga i vrijednoga:) To su i šumarije, škole, zajednice tehničke kulture… Pridružite nam se u očuvanju prirode, naš mali primjer u prekrasnim Lipovljanima bio je kroz malo plavog, za puno zelenog.
Marijana Kapetanović, m.f.